
Njegova karijera do sada je bila jedna velika ‚‚obilaznica“. Nemanja Maksimović je postao novi igrač Hetafea i vreme je da se vrati na autoput. Sledeći cilj je postati važan igrač kluba iz Primere.
Kada vaša karijera počne tako što vas u jednom od dva najveća srpska kluba olako puste i pre nego što nastupite za prvi tim, put do uspeha je dosta teži. Recimo, Nemanja Matić je do Čelsija i Mančester Junajteda morao preko Košica i Slovačke, a njegov imenjak Maksimović do sada nije pronalazio svoje mesto u jednoj od najjačih liga Evrope.
Ipak, to bi sada moglo da se promeni. Momak iz Banje Koviljače je u ponedeljak stavio potpis na ugovor sa Hetafeom, u transferu vrednom pet miliona evra. Radi se o šestogodišnjem ugovoru, do juna 2024. godine, čime je klub iz predgrađa Madrida jasno stavio do znanja kakva su im očekivanja od Srbina.
OFICIAL | Nemanja Maksimovic, nuevo futbolista del Getafe. ¡Bienvenido!#MaksimovicAzulon https://t.co/dyi8nby9AH pic.twitter.com/rdlLxi6Wml
— Getafe C.F. (@GetafeCF) July 16, 2018
Maksimović je tako napustio Valensiju nakon nedovoljne minutaže u svojoj debitantskoj sezoni u Španiji. Igrač Slepih miševa postao je zvanično još u januaru 2017. kada je potpisao predugovor. Tu su počeli i problemi. Kazahstanska Astana ga je poslednjih šest meseci u klubu potpuno izolovala od tima i Maksimović nije imao praktično nikakvu minutažu do Evropskog prvenstva za igrače do 21 godine.
Kada je napokon stigao u Valensiju prošlog leta, stvari su se već uveliko promenile. Na klupu je stigao novi trener Marselino, a klub je ulagao u nova pojačanja upravo na njegovoj poziciji. Iz Intera je stigao Džefri Kondogbija, nešto kasnije i Fransis Kokelan iz Arsenala. U takvoj situaciji je bilo očekivano da će Maksimović imati malu minutažu.
SRBI OSVAJAJU TURSKU: IZ EVROPE NA BOSFOR ZA PREPOROD KARIJERE
Nije pomoglo ni što je Valensija igrala u formaciji 4-4-2, a još manje što je tandem Dani Pareho-Kondogbija bio nosilac tima u Valensijinom najboljem startu u Primeri ikada. Maksimović zimus nije menjao sredinu, zbog toga je možda i ostao bez odlaska na Mundijal, a sada je vreme za nove stvari.
Dolazi u tim Hetafea, ekipu koja je prošlu sezonu okončala na odličnom osmom mestu. Plasman u Evropu im je izmakao za tri boda i sada bi definitivno želeli da nastave sa dobrim rezultatima.

Maksimović bi trebalo da bude važan deo toga, pošto je Hetafea već doveo petoricu igrača ovog leta. Reklo bi se da se radi o mešavini mladosti i iskustva – od starijih su stigli štoper Leandro Kabrera (Krotone) i levi bek Vitorino Antuneš (Dinamo Kijev), a njima su pridodati David Sorija, dosadašnji golman Sevilje, Mauro Arambari i Serđi Gvardiola.
Ono što je za Maksimovića važno jeste to što na sredini postoji dosta prostora da on postane bitan igrač. Hetafe je prošle sezone bio tim koji je verovatno i najviše potpadao pod ekipu koja igra direktan fudbal od svih klubova u Primeri.

Na grafičkom prikazu iznad, jasno se vidi da je Hetafe ekipa sa prosečno najmanje dodavanja po meču i najvećim procentom dugih dodavanja u odnosu na ukupan broj pasova. To je očigledan pokazatelj njihovog stila igre u Primeri prošle sezone. Sa Maksimovićem na terenu, moći će da u tome postanu umereniji i više kontrolišu mečeve.
Maksimović je upravo u tom segmentu vrlo snažan – ume da kreira igru, da pravi pametne poteze u posedu lopte i praktično određuje ritam igre svog tima. Hetafe na sredini terena prošle sezone nije imao nijedan tandem koji bi bio vrlo ustaljen.
OTPETLJAVANJE ČELSIJA: SARI I ‚‚SARIZMO“, KONTEOVA ANTITEZ I UKRADENI ŽORŽINJO
Naravno, ne treba zaboraviti ni da je Maksimović u Valensiji pokazao da ume da bude i vrlo taktički disciplinovan. Marselino je to od svakog igrača i očekivao – za njegovu 4-4-2 je vrlo važno – pa su na površinu isplivali i njegovi defanzivni kvaliteti. Uostalom, Maksimović je u Primeri beležio ravno 6.00 osvojenih lopti na 90 odigranih minuta.
Pepe Bordalas je često birao između dve formacije. Bile su to ili 4-2-3-1 ili 4-4-2 sa dva zadnja vezna. Maksimoviću bi verovatno ova prva više odgovarala, ali u svakom slučaju, bilo bi logično očekivati da srpskog igrača gledamo kao standardnog.

Fajsal Fajer je najčešće igrao na sredini terena i Marokanac je bio vrlo solidan izbor Bordalasa, dok Metju Flamini nije igrač koji je nekada bio. Mauro Arambari je igrao – tada kao pozajmljen igrač – na poziciji zadnjeg veznog i Maksimović će za razliku od Valensije, sada imati realne šanse da bude bitan faktor u ovom timu.
Šestogodišnji ugovor govori da je Hetafe spreman da Maksimović bude njihov važan igrač i na duže staze, mada je izvesno da bi nekoliko odličnih sezona značilo i njegov odlazak u neki veći klub.
O tom potom. Sada je vreme da se Maksimović vrati na ‚‚autoput“ i prikaže partije kakve navijači u Srbiji znaju da je u stanju da proizvede.